15 C
Ivanić Grad
Friday, August 17, 2018
DOBRO DOSLI NA TANE RADIO TRANSPORT DOBRE MUZIKE
Naslovnica Kamiondžijske priče HOROR PRIČE S BALKANSKE RUTE

HOROR PRIČE S BALKANSKE RUTE

0
55

HOROR PRIČE S BALKANSKE RUTE ”Migranti uđu u naftu ili mazut, glava im viri tek toliko da mogu disati”

Migranti u Srbiji (Foto: AFP)
Migranti u Srbiji 

Svakodnevno se stotine ilegalnih migranata na razne načine pokušavaju domoći Europske unije, koju vide kao obećanu zemlju.


Gotovo svi koji ilegalno prelaze granicu kako bi se domogli EU preko Balkanske rute, bivaju uhvaćeni i vraćeni u Srbiju gdje ih čekaju krcati kolektivni smještaji ili skladište iza željezničkog kolodvora, gdje nada lagano umire, piše Deutsche Welle

Širzad Safi je 17-godišnji Afganistanac koji je stigao do ”Info Parka” u Beogradu, organizacije koja pomaže migrantima da se snađu, da pronađu smještaj ili prijevoz do izbjegličkog kampa. Mađarska policija je, priča se,kreativnija od hrvatske i bugarske kada treba poniziti i potjerati ilegalne migrante. U sve tri zemlje, prema svjedočenju više desetaka mogranata, policija premlaćuje pendrecima, maltretira, pljačka telefone i novac i, na kraju, izbacuje nazad u Srbiju.

Šest sati sjedili u snijegu

”Kada su nas uhvatili, tjerali su nas da sjedimo u snijegu, bosi. Šest sati.Gađali su nas grudama i polijevali hladnom vodom, puštali su pse na nas”, ispričao je Safi. Na kraju ih je policija poslala natrag u Srbiju. I evo ga opet u Beogradu, samo stotinjak metara od parka ispred Ekonomskog fakulteta i ćevabdžinice za koju migranti još u Istanbulu ili Sofiji čuju da će pred njom naći krijumčare.

”Očito da je u Srbiji ta velika igra tolerirana”, kaže Gordan Paunović koji vodi ”Info Park”. Tijekom posljednjih godina se sreo sa stotinama migranata koje su krijumčari skrivali po stanovima ili hostelima, ponekad ih ucjenjivali, tukli i držali u kućnom pritvoru dok ne plate više.

Uhićeno je nekoliko tisuća krijumčara, ali kojih? ”Vozača, pomagača, sitnih riba po parkovima. Krijumčari su viđeni kao neko tko pomaže Srbiji da se prazni od migranata i zato su tolerirani”, dodaje Paunović.
Brojke to potvrđuju: dok prema nekim izvještajima 200-tinjak ljudi dnevno ilegalno uđe u Srbiju, ukupan broj emigranata u zemlji već mjesecima se procjenjuje na sedam ili osam tisuća. Što znači da neki i odlaze.

I neiskusno oko primjećuje sumnjive tipove. Izgledaju kao da dolaze iz Afganistana i Pakistana, ali su dobro obučeni, sa solidnim cipelama i telefonima. Ne može se previdjeti razlika u odnosu na migrante s trošnom obućom i poderanim ruksacima. Jedan mladić kaže da traže 2.000 eura što navodno kupuje kartu do Austrije.

”Migranti se počnu baviti krijumčarenjem”

”Trend posljednjih mjeseci je da se i sami migranti, koji su na putu k Zapadu, počinju baviti krijumčarenjem. Već su toliko puta pokušavali prijeći granicu da već znaju glavne trikove“, kaže Paunović. ”To je nova priča koja se događa mimo velikih krijumčarskih mreža. Nije više tako da netko recimo u Kabulu da 10.000 eura da bi stigao do Frankfurta s ponudom all inclusive. Ovo su klinci koji se pokušavaju kretati po mjestima gdje se okupljaju imigranti, da se infiltriraju, i da traže nove mušterije. Oni rade za mnogo manju lovu“, dodaje Paunović.

Masovni transport u kombijima i kamionima odavno više ne funkcionira. Graničari su budni kada vide kamion, jer nitko ne želi da baš u njegovoj zemlji budu otkrivene deseci tijela ugušenih osoba. Ali trik s cisternama je dugo funkcionirao: migranti uđu u naftu ili mazut, glava im viri tek toliko da mogu da disati. Od kada je mađarska policija to shvatila, kontrole su žešće. Posljednjih dana kamioni satima čekaju na ulazak u Hrvatsku. Ili još stariji trik – privezivanje ispod željezničkog vagona koji ide preko granice. I to danas teško prolazi.

”Ako ljudi već mentalno posustaju poslije čekanja od tri, četiri mjeseca, možete zamisliti kako će biti poslije godinu dana”, kaže Paunović te dodaje da misli da će ljudi, kada zatopli, sve više raditi očajničke stvari.

Prodaja bubrega

”Naša organizacije je imala dva slučaja ljudi koji su u Libanonu prodali bubrege kako bi njima platili krijumčarima”, ispričala je Jelena Hrnjak iz nevladine organizacije ”Atina”. Sretala je dječake koji nisu imali novca za krijumčare pa su silovani ili fotografirani nagi kako bi se te slike distribuirale mrežama dječje pornografije.

Krijumčari svašta rade ilegalnim migrantima koje ne mogu platiti za put. ‘‘Jer su nezaštićeni, često nemaju dokumente, ilegalno su ovdje, u strahu da ih ne uhvate policija ili vojska, u strahu da potraže azil ovdje što ih poslije može spriječiti da ga traže negdje drugdje. To ih uvlači dublje u bespomoćnost”, kaže Hrnjak.

Ali oni zaglavljeni u Srbiji ne vide drugi način osim riskiranja. Gotovo svi iza sebe imaju talibane ili ubojice Islamske države, prešli su iranski krš i bliskoistočne pustinje, preživjeli noćne valove Egejskog mora. Za nadu u drugi život spremne na gotovo sve.

Čim je slobodan prolaz Balkanom zatvoren, krijumčarske su mreže nikle kao gljive poslije kiše. Radi se, naime, o kriminalnim bandama koje se bave bilo čime što u danom trenutku omogućava profit – trgovinom organima, dječjom pornografijom, drogom ili oružjem. Malo što se od toga isplati kao krijumčarenje i eksploatacija živih ljudi. Za krijumčare su ponovo došla unosna vremena, zaključuje Deutsche Welle.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here